Što ako vam postdoktorand na Sveučilištu Columbia kaže da crack nije 'ekstremno zarazan'? Koja je epidemija droga u SAD-u prevelika? I da nije moguće reći da postoje dobri dokazi o stvarnoj šteti droga koje se smatraju teškim – poput metamfetamina, kokaina i heroina – na ljudski mozak? Ovo je dr. Carl Hart. i profesor na Columbiji, jedan od vodećih stručnjaka za droge na planetu Zemlji.
Istraživač je postao poznat nakon što je počeo istraživati droge 1999. Hart je vidio medijski skandal oko cracka i znao je da nešto nije u redu. Rođen na periferiji Floride, znao je da je i sam mogao postati ovisnik, ali da ga je niz prilika (i doza sreće) htio zaštititi od drugog puta. Ali shvatio sam u čemu je pravi problem cracka i znao sam da je to daleko od psihoaktivnog učinka droge.
Vidi također: Devon: Najveći nenaseljeni otok na svijetu izgleda kao dio Marsa
Carl Hart brani novu politiku o drogama koja se temelji na “pravu na sreću”
Istraživač je počeo opskrbljivati crackom ljude koji su već uzimali drogu i nisu htjeli prestati. Stoga ih je počeo tražiti da donesu racionalne odluke.
U osnovi, Carl nudi ovo: na kraju ovog projekta možete zaraditi 950 dolara. Svakoga dana pacijent bi birao između kamena i nekog oblika nagrade koja bi mu se isporučila tek nakon toganekoliko tjedana. Ono što je primijetio jest da je velika većina ovisnika odabrala nagrade koje su stvarno vrijedne truda i nije davala prednost drogi u zamjenu za budućnost. Isto se dogodilo kada je slične testove radio s ovisnicima o metamfetaminu.
Nema epidemije droge: Vlada 'sumnja' u rezultate i cenzurira Fiocruzovu studiju o uporabi droga
“80% ljudi koji su već koristili crack ili metamfetamin nemoj postati ovisan. A mali broj koji postanu ovisnici nije nimalo nalik na novinske karikature 'zombija'. Ovisnici se ne uklapaju u stereotip ljudi koji ne mogu prestati kad jednom pokušaju. Kad im se da alternativa cracku, oni se pridržavaju obrazloženja,” rekao je Carl Hart za The New York Times.
Za njega tisak pretvara Cracolândiju u uzrok, a ne u posljedicu; razlog postojanja cracolândia nije kamen: to je rasizam, to je društvena nejednakost, to je nezaposlenost, to je bespomoćnost. Ovisnici o cracku su, uglavnom, ljudi koji nemaju drugog izbora nego crackati. Dakle, bez prilike nema izbora, a bez izbora ostaje im kamen.
Carl se čak može smatrati dobrim primjerom onoga što je ovisnik u višim slojevima društva: on je strastveni i samozatajni konzument heroina i metamfetamina, ali obično ne propušta svojenastave na Columbiji ili ostaviti po strani svoje istraživanje droga. Po broju, on ima opsežnu znanstvenu produkciju o ovoj temi i čini se da su njegove mentalne sposobnosti dostupne.
Vidi također: Charlize Theron otkriva da je njezina 7-godišnja posvojena kći transrodna: 'Želim je zaštititi i vidjeti kako napreduje'U svojoj posljednjoj knjizi, 'Droge za odrasle', Hart zagovara široku legalizaciju svih psihoaktivnih supstanci i ide čak i dalje: tvrdi da je pokušaj stigmatizacije droga poput cracka, kokaina, PCP-a i amfetamina i tretiranje droga poput LSD-a, gljiva i MDMA kao 'lijekova' također je način jačanja strukturalnog rasizma: supstance crnaca su zle droge, a tvari bijelaca su lijekovi. No, svi djeluju na relativno sličan način: zabavljaju korisnika.
„Nešto između 80 i 90 posto ljudi nije pod negativnim utjecajem droga, ali znanstvena literatura navodi da je 100% uzroka i učinaka droga negativno. Podaci su pristrani da bi pokazali patologiju. Američki znanstvenici znaju da je sve to učinjeno da bi se dobio novac: ako nastavimo govoriti društvu da je ovo veliki problem koji treba riješiti, nastavljamo dobivati novac od Kongresa i njegovih prijatelja. Imamo manje nego časnu ulogu u ratu protiv droge i mi to znamo,” kaže za New York Times.