Koliko dugo možete ostati pod vodom? Većini ljudi je teško probiti granicu od 60 sekundi, ali ima onih koji mogu izdržati nekoliko minuta bez disanja. Teško je natjecati se s Bajauima, stanovnicima jugoistočne Azije, na Filipinima i u Maleziji: za njih je boravak pod vodom dulje od 10 minuta samo dio njihove rutine.
Bajau su živjeli u regiji godinama , ali daleko od kopna: postoje oni koji ih nazivaju "morskim nomadima", jer žive na stupovima usred oceana, a ima čak i onih koji više vole plutajuće kuće, bez kočića za popravljanje kuće na pijesak.
Sposobnost ronjenja u ribolov golim rukama ili drvenim kopljima razvijala se tisućama godina, kao i nevjerojatan kapacitet pluća koji im omogućuje ne samo dugo bez disanja, ali izdržati pritisak dubine do 60 metara bez ikakve opreme osim rudimentarnih drvenih naočala.
Ovo je impresivno stanje motiviralo Melissu Ilardo, istraživačicu u Centru za geogenetiku na Sveučilištu u Kopenhagenu, kako bi putovao iz Danske u jugoistočnu Aziju kako bi shvatio kako se tijelo Bajau genetski prilagodilo tako da su imali bolje šanse za preživljavanje.
Vidi također: Studija na 15 000 muškaraca otkrila je penis 'standardne veličine' 
Njegova početna hipoteza bilo je da mogu dijeliti značajku sličnutuljani, morski sisavci koji provode puno vremena pod vodom i imaju neproporcionalno velike slezene u usporedbi s drugim sisavcima.
"Htjela sam prvo upoznati zajednicu, a ne samo se pojaviti sa znanstvenom opremom i otići", Melissa ispričao za National Geographic o svom prvom putovanju u Indoneziju. Prilikom drugog posjeta uzela je prijenosni ultrazvučni uređaj i pribor za prikupljanje sline.
Vidi također: Hypeness Selection: 20 mjesta za otmjeni doručak u SP-u
Fotografija: Peter Damgaard
Melissina sumnja je potvrđena: slezena, organ koji inače pomaže u održavanju imunološki sustav i recikliranje crvenih krvnih zrnaca, obično je veći među Bajauima nego među ljudima koji dane ne provode roneći – istraživač je također prikupio podatke o Saluanima, narodu koji nastanjuje kopneni dio Indonezije, i u usporedbi s potvrdite hipotezu da postoji neka geografska povezanost s povećanjem slezene.
Hipoteza koju brani Melissa je da je prirodna selekcija uzrokovala da stanovnici Bajaua s većom slezenom imaju, stoljećima ili tisućljećima, postizanje viših stopa preživljavanja od onih stanovnika s manjom slezenom.
Još jedno otkriće istraživača bilo je da Bajau imaju genetsku varijaciju u genu PDE10A, koji se nalazi u slezeni i za koji znanstvenici vjeruju da je jedan od onih odgovornih za kontrolu razina hormon štitnjače.
Prema Melissi,Bajau s jednom kopijom mutiranog gena često imaju još veće slezene od onih s 'uobičajenom' verzijom gena, a oni s dvije kopije modificiranog PDE10A imaju još veće slezene.
Melissa je objavila svoja otkrića u znanstveni časopis Cell, ali ističe da je potrebno dodatno istraživanje kako bi se bolje razumjelo kako te genetske prilagodbe pomažu Bajauima da prežive, uz razmatranje da možda postoje i druga objašnjenja za nevjerojatnu sposobnost ronjenja 'morskih nomada'.