Ne postoji niko ko danas puši cigarete a ne zna svu štetu koju nam takva ovisnost može nanijeti. Nijedan pušač nije naivniji, a to ne znači da, međutim, odustaje od te navike, uvijek ostavljajući za sutra ono što zna da je jučer trebao učiniti - samo još jedan dan, samo još jedna cigareta, sad je život pretežak da prestanem, prestacu u novoj godini, prestacu da pušim na moj rodjendan. Izgovori su brojni, kao i šteta, a jedini koji od toga profitira je krvožedna duhanska industrija.

Za filozofa računanja Jarona Lanier-a, društvene mreže funkcioniraju na isti način: „Izbjegavam društvene mreže iz istog razloga zbog kojeg izbjegavam drogu”, kaže on, kategorički izjavljujući da bismo trebali izbrisati sve naše račune.

Veliko pitanje, za Laniera, je model kojim se upravlja oglašavanjem i oglašavanje koje danas pokreće internet – stara paradigma, koja nam je prije jednostavno nudila proizvod, a koja sada, kroz složenu igru ​​algoritama, namjerava promijeniti način na koji razmišljamo, djelujemo i donosimo odluke. A da to ne primjećujemo, poput tihog i nevidljivog virusa koji ulazi kroz naše staklaste oči, takva obuka je usmjerena samo na profit i moć nekolicine tajkuna koji danas upravljaju internetom – a s njim i našim životima.

Filozof Jaron Lanier

Možda zvuči paranoično: koliko i kada jegovorilo se 1960-ih i 1970-ih da cigarete uništavaju naše zdravlje. Samo zapamtite, ostati u najočitijem sloju, posljednjim američkim i brazilskim izborima, osjetiti težinu društvenih mreža na našem političkom, bihevioralnom, izbornom, demokratskom zdravlju. Danas smo sigurni u štetu koju nam cigarete nanose, ali već znamo, čak i intuitivno, o štetnosti društvenih mreža – jednostavno ne volimo to priznati, da znamo da ih se zaista trebamo odreći. Upravo je u obliku manifesta, kao poziv na objavljivanje, Lanier, jedan od preteča interneta i virtuelne stvarnosti, napisao knjigu “Deset argumenata da sada izbrišete svoje društvene mreže” .

Lanier u vrijeme razvoja virtualne stvarnosti

Naslov ironično zvuči kao clickbait – senzacionalistički poziv, obično preuveličan u odnosu na stvarni sadržaj na koji se odnosi, zamišljeno da korisnik klikne na link -, praksa koja je uobičajena koliko i štetna na mrežama, a temeljna je za održavanje lažnih vijesti. U ovom slučaju, međutim, znamo da nema ničeg lažnog u onome što naslov poziva – i da je, koliko god predložena praksa izgledala utopijsko i neizvodljivo, zlo koje knjiga prokazuje je evidentno i hitno. Da bismo bolje razumjeli šta Lanier optužuje u svojoj knjizi, odvajamo neke od opštijih tačaka „Deset argumenata“ i pojašnjavamo princip svake tačke koju iznosi.sugerira da, barem na neko vrijeme, napustimo društvene mreže.

Omot knjige

1. Gubite svoju slobodnu volju

Poput štakora u laboratorijama, snimajući naše akcije na mrežama, mi smo dio eksperimenta u kojem kompanije, političke stranke ili emiteri lažnih vijesti iskorištavaju prednost podložnijih šalju nam svoje poruke – kako bi nam prodali ideju, laž, proizvod i tako usmjerili naše finansijsko, ideološko ili izborno ponašanje.

2. One nas čine nesretnima

Uprkos obećanju i utisku bliskosti i povezanosti koje mreže sugeriraju, kroz virtualno maltretiranje, trolove i uglavnom održavanje i razmetanje standarda ljepote, bogatstva i statusa ((uglavnom istinito i netačno), efekat koji istraživanje dokazuje zapravo je jedan od još većeg osjećaja izolacije – produbljen načinom na koji nas algoritmi efektivno izoluju u mehuriće, i time nas označavaju i definiraju.

3. Uništavaju istinu

Upotrebom botova, ne samo funkcionalne laži, sa političkim ili finansijskim namjerama, postaju istina u izmanipuliranom javnom mnijenju, poput apsurdnih i zabludnih teorija, poput ravnozemalizma i pokreti protiv vakcina, dobijaju fabrikovane prave konture, stvarajući, na primer, tendencijusuprotno nauci, dobrom novinarstvu, istraživanju ili istini općenito, koja nam donosi stvarne opasnosti i, zaista, stvarne.

4. Mreže uništavaju našu sposobnost empatije

Veliko pitanje iza ovog argumenta je takozvani "mjehur": izolacija u našim mjehurićima, pomoću algoritma koji nam nudi samo ono što već znamo, slaže se s , prepoznaju sebe i sa kojima se osjećamo ugodno – a pritom ne vidimo ideje i ljude s kojima se ne slažemo, koji nas izazivaju, koji traže naše razumijevanje i dijalog, baveći se samo karikaturom (eventualno laganjem) takvi izrazi.

5. Ne žele svoje ekonomsko dostojanstvo

Model prihoda kroz oglašavanje prikriva činjenicu da su trenutno korisnici ti koji proizvode sadržaje o kojima se reklamiraju kompanije – a da za to ne dobiju ni peni. Rješenje koje je predložio Lanier bilo bi da plaćamo korištenje mreža, a mogli bismo dobiti određenu nadoknadu za proizvodnju sadržaja koji se danas nudi besplatno da postane reklamni materijal.

Kontrakorica knjige, sa svim argumentima

I slijede argumenti: društvene mreže onemogućavaju politiku, mrzite dušu, od korisnika pravite idiota, oduzimate smisao onome što govorimo , čak i najdirektniji i najobjektivniji argument, koji kaže da „opuštanje mrežadruštvene mreže su najsigurniji način da se odupremo ludilu našeg vremena.”

Naravno, provokacija knjige, koja se seli iz utopije u moguću praksu, može se mnogo više shvatiti kao niz bilješki u kojima mreže trebaju da se menjaju – i prestanu da se posmatraju samo kao privatne kompanije koje imaju za cilj neograničen profit, da se počnu posmatrati kao medijski kanali, koji treba da slede etičke premise i odgovornost. Jer, u svakom slučaju, sreća, demokratizacija i prostor za osudu – koji zapravo postoje i na internetu i mrežama – kao da gube spor u moru gnojiva i štetnih posljedica koje također dolaze iz mreža – a koje , jer na kraju, čini se još više favorizirati moćne, predrasude i činiti nas nesretnima.