Nemoguće je predvidjeti koji bi događaj, kontekst ili gesta mogli izazvati kulturnu transformaciju i postati simbol duha jednog doba. Grupa, koncertna dvorana, bar, predstava, knjiga, pjesma, pjesma, umjetnik ili događaj , u različitim vremenima i na različitim mjestima, već su bili odgovorni za hvatanje i predstavljanje onoga što Nijemci su to zvali zeitgeist (ili “duh doba”) – kao i za mijenjanje kulturne stvarnosti grada ili zemlje.

Ne Rio de Janeiro, točnije na pijesku plaže Ipanema, u najpunijim, najtvrđim i najšuštavijim 1970-ima , ono što je najbolje uhvatilo i promijenilo duh tog vremena bio je neživi predmet, hladan u željezu i drva, ali koja je na kraju izgradila svojevrsnu utopijsku, buntovničku i kontrakulturnu oazu, u srcu najmračnije faze vojnog režima. Bilo je to pristanište, isprva bez šarma, koje je nosilo emisar, cjevovod koji je i danas odgovoran za ispuštanje otpada iz najbogatijih četvrti grada izravno u more, a koji je počeo dijeliti plažu Ipanema od godina 1971.

Gat Ipanema viđen iz daleka

Tko je to mogao predvidjeti, na visini od na Rua Teixeira de Melo, u Ipanemi, u pojasu pijeska oko konstrukcije koja je presijecala plažu i nosila navedeni otpad, neka vrstahipi republika? Jer gat Ipanema bio je ludi san koji će trajati do 1975. godine, u kojem će na najboljim valovima surfati najbolji surferi, a najznačajniji umjetnici družiti se s mladima tog vremena sunčati se, roniti u more , razgovor i san – potaknuti spojevima, kiselinama i drugim psihodeličnim gorivima.

Najbolji valovi koje je Rio ikada vidio na svojim plažama formirali su se oko zgrade

Taj rad koji je omogućio nastanak ove čarobne i utopijske zemlje, međutim, u početku je izazvao bijes kod stanovništva – uključujući i uglavnom kod mladih ljudi koji bi došli nastaniti ono što je postalo poznato kao "jeftine dine" ili "dina gal". Ipak je to bila ružna građevina, koja bi kanalizaciju odvela u more u kojem su se kupali: samo su surfere, međutim, uzbudile vijesti o izgradnji mola, jer su znali da će oko njega nastati savršeni valovi . Iz ovog prilično tmurnog scenarija (koji ostaje takav, s obzirom da se velik dio onoga što se baca u zahode u južnoj zoni Rija i dalje baca u more) rođena je poezija, kultura i otpor .

Izaslanik je ušao u more iz Rua Teixeira de Melo

Kako bi cjevovod stigao do točne točke u oceana bilo je potrebno promijeniti morfologiju tla i dubinu mora , čime se mijenjatakođer kvalitetu valova u mjestu. Ako je prije najbolje mjesto za surfanje u Ipanemi bila regija Arpoador, s dolaskom pristaništa valovi u Teixeri de Melo su rasli i, malo po malo, ondje su migrirali surferi, da bi počeli praviti najbolji pico da praia, iz Rio de Janeira, iz tadašnje mladosti.

Prvi su tamo surfali mlađa braća popularnih surfera tog vremena

Vremena su, međutim, bila posebno autoritarna, a zakon je zabranjivao surfanje u vodama Rija nakon 8 ujutro. Nitko, međutim, nije mogao zamisliti da će se netko htjeti kupati oko načelno bezobzirne konstrukcije s tako ogavnom funkcijom, pa je ovaj zakon na kraju ostao bez “zapećaka” u pristaništu – a upravo tamo je rođeni su najbolji valovi u regiji. povijest grada.

Brzo, kvaliteta valova natjerala je grupu da migrira do pristaništa © Mucio Scorzelli

Reza legendu da oni koji su prvi surfali savršenim formacijama na toj točki u moru nisu bili surferi iz Arpoadora, već grupa koja je postala poznata kao Os Metralinhas. Formirana od strane mlađe braće tadašnji surferi, budući da im je bilo onemogućeno uhvatiti Nakon dobrih valova u Arpoadoru, Metralinhas su migrirali na dio pristaništa, gdje su u valovima pronašli zlato.

Održano je prvenstvo u surfanju oko pristaništa1972. © Eurico Dantas

Pijesak uklonjen za izvođenje konstrukcije bacan je sa strane, formirajući tako velike dine na granici između pijeska i asfalta, koje bi služile kao barijera koja može sakriti od prolaznika na pločniku i ulici što se događa na tom dijelu plaže , pretvarajući taj dio u svojevrsni rov za slobodno ponašanje. Ovako je izgrađen savršeni scenarij: valovi su doveli surfersku publiku, koja je privukla najzgodnije i najzgodnije mlade ljude, a privatnost je dovela umjetnike i lude ljude: iz noći u dan, nije bilo boljeg mjesta od Píera de Ipanema, i tako su nastale pješčane dine.

Dine su nastale kao rezultat rada i stvorile su bihevioralne rovove na stranica © Fedoca

Uz pješčanu barijeru od dina, s asfalta je bilo nemoguće vidjeti što se događa na plaži

Važno je zapamtiti da je kontekst u kojem se ovaj kulturni događaj razvijao bio kontekst diktature u njezinom najmračnijem razdoblju. Praktički cijelo razdoblje u kojem je gat ostao postavljen odvijalo se tijekom krvave i posebno autoritarne vlade generala Emília Garrastazua Médicija, svojevrsnog vrhunca mučenja i zločina koje je počinila diktatura u Brazilu. Dakle, izjava seksualne slobode i izražavanja koji su vladali pijeskom dina zahtijevali su dobru dozuhrabrosti i zdrave neodgovornosti od strane svojih pokrovitelja.

Prva tople oblačenja dogodila su se i na molu

Napuštanje dina prije zalazak sunca zalazak sunca bio je zločin bez jamčevine i, od studenog 1971. nadalje, nije bilo drugog mjesta za otići nakon plaže nego na predstavu Gal a Todo Vapor , Gal Costa, u kazalištu Teresa Raquel, u Copacabani. Bio je to nastup koji je iznjedrio live album Gal Fa-tal , vjerojatno najveće djelo u cijeloj pjevačevoj diskografiji i jedan od najboljih live albuma u povijesti brazilske glazbe.

Gal u showu A Todo Vapor

Bilo je uobičajeno vidjeti samu Gal na pijesku Ipaneme prije showa, a mitologija kaže da je je prvi ispružio svoj jaram i legao iza dina. To je, uz ne baš puki detalj da je Gal najveća zvijezda brazilske glazbe, navelo grupu da krsti dine svojim ime u popularnoj mašti: mjesto bi također postalo poznato kao "As Dunas da Gal".

Umjetnik bi često ostavljao pijesak izravno Teatru Tereza Rachel, u Copacabana

Pjevačica na pijesku Ipaneme: zbog njezine prisutnosti mjesto je dobilo nadimak "Dunas da Gal"

The ljepota i talent Gala, provokativna subverzija, senzualna i poetična, utjelovljena u njegovoj tadašnjoj emisiji (redatelj pjesnik i tekstopisac Wally Salomão)savršeno utjelovio duh pristaništa – utjelovivši zeitgeist također u osobi koja je s pijeska izlazila na pozornicu. Kako se navodi, kada je javnost na plaži shvatila da Gal napušta pijesak, i oni su se počeli spremati da krenu na isto odredište.

Plaža je pratila pjevačicu. u kazalište , gledati jednu od najboljih predstava ikada napravljenih u Brazilu

Publika bi išla u kazalište još uvijek prljava od pijeska, često čak i bez pokrivanja tijela osim kupaćih kostima, kako bi vidjela najveći brazilski pjevač pjeva Sua Stupidity , Like 2 and 2 , Charles Anjo 45 , Pérola Negra , Mal Secreto , Assum Preto i, na vrhuncu emisije (a možda i desetljeća) klasik Vapor Barato , Jardsa Macaléa i Walyja Salomãoa, među mnogim drugima (koji ne poznaje album Gal Fa-tal , ostavite sad ovaj tekst i trčite oduševiti svoje uši).

Omot povijesnog albuma “ Gal Fa-tal: A Todo Vapor”, pokrenut iz serije

Ali Gal nipošto nije bio jedini lik koji je označavao mjesto: postoji nekoliko imena koja su se pojavila i postala ikonična iz dine i more Ipanema u to vrijeme. Poput Petita, surfera srcolomca, muze plaže, a istovremeno i intelektualnih zabava, koja je poslužila kao inspiracija za pjesmu Menino do Rio Caetana Velosa.

Mala,dječak iz Rija, također je bio simbol Dunas do Barato

Ruka na kojoj je tetoviran zmaj bila je Petitova ruka, što je inspiriralo Caetana da u pjesmi ovjekovječi osjećaj dina – da također su stekli, iz očitih razloga, nadimak "Dunas do Barato" - kroz duh tog mladića.

Baby do Brasil, dok se još zvao Baby Consuelo, ovjekovječit će Menino do Rio : ona je također bila laka figura, s Novos Baianos, na pijesku pristaništa.

Surfer Rico de Souza i Petit na pijesku Ipaneme u to vrijeme

Evandro Mesquita, prije osnivanja kazališne grupe Asdrubal Trouxe o Trombone ili benda Blitz, posjećivao je to mjesto svakodnevno, kao i Cazuza, Waly Salomão i njegov brat Jorge Salomão , Jards Macalé, pjesnik Chacal, surfer Rico de Souza, José Wilker, Glauber Rocha, Jorge Mautner, Rose di Primo, Caetano i Gil na povratku iz egzila, Patrícia Travassos i još mnogo toga – svi ispravno integrirani, bez barijera, spremni pljeskati zalasku sunca, slobodni raditi, razgovarati i konzumirati što žele u razorenim rovovima Ipaneme.

Dlakavi Evandro Mesquita napušta more za Dunes do Desbunde

Kontrakultura carioca 1970-ih rođena je u pijesku Ipaneme kao otpor oštrini vojnog režima, ali i kao načinbiti u mogućnosti opustiti se pred neograničenom predanošću koju je prethodno desetljeće zahtijevalo od mladih , koji su morali ponuditi barem vlastite živote protiv diktature. Doista je bilo prazničnog osjećaja u suočenju s grubim scenarijem koji je nametnut – tjelesna, seksualna, oslobađajuća opuštenost, koja je dopuštala želje malo više; bilo je, međutim, dovoljno krivo zagaziti po asfaltu da se ti dlakavi i dlakavi opet nađu na oštrom nišanu milicajaca. Na pijesku pristaništa, međutim, oaza slobode pokrenula je taj generacijski rez naprijed, okrećući kotač kulture, njezinih izazova, simbola i značenja.

Zlatna mladež Ipaneme 1970-ih © Mucio Scorzelli

Iako je rastavljen 1975., duboko značenje iskustva koje se dogodilo oko pristaništa na kraju je otvoreno vrata za onu vrstu libertarijanskog otpora i otpora mladih koji bi omogućili nastanak, primjerice, pozornice poput Circo Voadora, sedam godina kasnije, u Arpoadoru – i mnogo više.

Kalifornijski san surfera u to vrijeme postao je bliži izgradnjom Mola © Fedoca

Web stranica Pier de Ipanema spašava svu ovu povijest, okupljajući različite materijale s otprilike sjećanje na dine , njihove likove i priče koje su tako obilježile vrijeme. Povijesna točka kontrakulture i surfanja u Riju 1970-ih također je postalanedavno tema dokumentarca “Dunas do Barato”, na Netfilxu: i na web stranici i na Facebook stranici ili kroz film moguće je prisjetiti se, ponovno proživjeti ili doživjeti ovaj okus slobode po prvi put.

Jer ako su sloboda, otpor, kontrakultura, suživot s razlikama, borba protiv predrasuda i obnova danas na dnevnom redu našeg vremena – kao temeljne potrebe za hitne društvene transformacije –, sjećanje na gat Ipanema služi da naglasi koliko, iz najneočekivanijih detalja, mogu proizaći duboke transformacije. Mogućnosti su uvijek želja za surfanjem prema slobodnijem svijetu; Na nama je da vidimo val koji dolazi i da se ne utopimo.

Što je danas ostalo od gata