Od ranih 2000-ih, debata o rasnim kvotama se zahuktala u Brazilu, kada su brojne javne institucije počele rezervirati postotak svojih slobodnih mjesta za ljude koji su se izjasnili da su crni ili smeđi.

Ali tek u augustu 2012. Zakon br. 12,711, nazvan “Lei de Quotas” je sankcionirao predsjednica Dilma Rousseff.

Promjena je počela da obavezuje 59 univerziteta i 38 saveznih obrazovnih institucije, u svakom selektivnom konkursu za upis na osnovne studije, po predmetu i smjeni, rezervišu najmanje 50% svojih slobodnih mjesta za studente koji su završili srednju školu u državnim školama, pod uslovom da se sami izjasne kao crni, smeđi, autohtoni ili sa neke vrste invaliditeta.

Od toga, još 50% je usmjereno na mlade ljude iz porodica koje se izdržavaju sa prihodima jednakim ili manjim od 1,5 minimalne plaće.

Federalni univerzitet iz Minas Geraisa

Ali odlučnost da je, da bi mu se dodijelila afirmativna politika, bilo dovoljno da se izjasni kao dio služene etničke grupe, otvorila je jaz za prevare poput onih koje su počinili studenti kao što je student prvog perioda medicine na Federalnom univerzitetu Minas Gerais (UFMG) Vinícius Loures de Oliveira, koji je, uprkos tome što je bio bijelac i plav, koristio sistem da garantuje mjesto na kursu.

Pogledajte slike učenika koje je objavioFolha de S. Paulo.

Slučaj je revoltirao crnačku zajednicu prisutnu u instituciji, uglavnom zbog toga što su od 2016. godine ukazivali na postojanje sistema prevare u okviru politike kvota, koji je u UFMG , ​​postoji od 2009.

Reperkusije su učinile da se univerzitet počeo rigoroznije baviti ulaskom studenata u zakon, tražeći od njih da napišu pismo u kojem navode razloge zašto sebe vide kao članove grupa služio . „Očigledno, brazilski univerziteti moraju biti rigorozniji u inspekciji onoga što može, a šta ne može biti obuhvaćeno takozvanim afirmativnim zakonima. S ova dva slučaja u ruci, zanimljivo je razmisliti o perverznosti i uglavnom o tome kako jedan dio bijelih Brazilaca odbija razumjeti historijski kontekst u kojem je Brazil nastao” , smatra novinar, kulturni producent i kreator kursa o zastupljenosti crnaca u mejnstrim medijima Kauê Vieira.

Kauê Vieira

“ Pored vrijeđanja robovlasničke prošlosti koja je kočila održivi razvoj velikog dijela crnaca u ovoj zemlji, ponavljaju se slučajevi Bijele žene i muškarci koji preduzimaju korake kroz rupe u zakonima o kvotama pokazuje hitnost šire debate o rasnom pitanju i, naravno, efikasnosti kazni protiv rasnih zločina i prekršaja. u tom pogledu, Nedavno je Federalni univerzitet Bahia prošao kroz isti problem i predstavnici afro-brazilskih centara za širenje znanja su se pokazali i, osim što su pokazali da odbacuju slučaj, pokrenuli su javno ministarstvo Bahije ” , kaže on.

Erica Malunguinho

Erica Malunguinho , iz urbanog quilomboa Aparelha Luzia , vjeruje da je izlaz je prioritet zdrav razum. „Ostavljanjem zakona strožim samo će ljudi bez zdravog razuma i sumnjivog karaktera pokušati da driblaju na drugi način“ , kaže ona i dodaje: “Zločin laži ideologija i pronevjera već postoje. Ali to je kao stara priča o mišu. Dok vi razmišljate o mišu u trenutku kada se pojavi, miš provede ceo dan razmišljajući kako da ga ne vide i uradi ono što treba. Vjerujem da način na koji je situacija pokrenuta je da svi o tome razmišljaju. Institucije koje primaju politiku kvota moraju biti efektivno posvećene njihovom radu, kao i nadležni organi da istražuju i suzbijaju prevare. Kvote su fundamentalne i uz njih je neophodna široka rasprava o institucionalnom rasizmu, neophodno je da ljudi koji nisu crnci postanu svjesni ravnoteže, jednakosti, demokratije. Neophodno je da za ovu konstrukciju budu odgovorni i uređaji prije ulaska na univerzitete. Jesteo bjelini treba razgovarati. Rasna rasprava je oduvek bila za stolom, razlika je u tome što necrnci, belci ili skoro belci nisu imali mesta kao učesnici u ovoj konstrukciji, jer nikada nisu bili ispitivani o njihovoj društvenoj pripadnosti. S druge strane, ali ne tako daleko, vjerujem da ima mnogo ljudi koji su zbunjeni svojim etničkim identitetom, a ta zbrka je očigledan simptom koliko je osoba necrna. Da parafraziramo Viktoriju Santa Cruz, 'vičemo 'crni'” .

Cjenjenje crnila i prepoznavanje crnaca kao crnaca

Pokret zajednice crnci protiv rasizma postoje u Brazilu, iako nesigurno, još od perioda ropstva. Ali sredinom 1970-ih, s pojavom Ujedinjenog crnačkog pokreta , jedne od najrelevantnijih organizacija crnaca stvorenih za vrijeme vojnog režima, organizacija je zapravo formirana. Način suočavanja s rasizmom je kao referenca imao političke akcije crnaca i afričkih zemalja, posebno Južne Afrike, u borbi protiv aparthejda.

Akcija u Brazilu sastojala se od otpora i, uglavnom, uvažavanja kulture i istoriju crnila u zemlji, budući da je najčešća meta rasističkih akata samopoštovanje. Crni pokret je također imao (i ima i danas) borbu protiv onoga što smatraju ne samo kulturnim prisvajanjem, većrasne, u raznim društvenim poljima, kao u slučaju kvota u UFMG . Izjava da je “biti crn je u modi” postala je popularna posljednjih godina, ali se ne slažu svi s njom.

”Ne vjerujem da je biti crn u modi, jer biti crn je ne samo zbog slušanja crnoputih izvođača ili nošenja afrocentrične odjeće. Biti crnac je uglavnom nošenje na svojim ramenima odgovornosti suočavanja sa sistemom strukturiranim na bazi rasnog nasilja koje nije postojalo samo u 400 godina ropstva . Pogledajte samo najnoviji slučaj u Rocinhi, šta je to ako ne eksplicitno nasilje nad crnim tijelima?” , smatra Kauê.

Dakle, prema njemu, postoji hitna potreba da se ponovo procijeni učinak crnih frontova ovdje. “ Vjerujem da dio Crnog pokreta treba malo okrenuti ključ. Znate, svi mi (bijeli i crni) znamo za postojanje i posljedice rasizma, tj. da parafraziram profesora i geografa Miltona Santosa (1926-2001), vrijeme je da se mobilizira i preokrene ovaj diskurs. Krenimo putem vrednovanja i jačanja pravog značenja biti crnac u ovoj zemlji. Moguće je boriti se protiv nasilja kroz pozitivnu agendu. Shvaćam da možemo učiniti više od upotrebe fraza kao što je 'biti crn je u'. Više volim da idem putem crne boje i visokog samopoštovanja” .

Erica vidi da izraz postoji kako bi okarakterizirao kasnu percepciju crnih smjernica. „Ono što danas doživljavamo je zbog duge istorije koja seže u vremena prije brodova robova, to je trenutni proces prepoznavanja koji je u velikoj mjeri uključen u nas kao kolektiv u kojem se odvija niz procesa koji su se pokrenuli mi smo u mnogim značenjima iz dijaspore u stalnoj refleksiji. Kada ovu masovnu retrospektivu zaokupe naši narativi, ona ide u mnogim smjerovima i jedan od njih pokušava smanjiti dubinu procesa koje proživljavamo, površno površno površno vodi našu istorijsku borbu koja je u suštini za život u fragmentima kao što su ples, kosa, odjeća, ponašanja. Kada u stvarnosti estetiku doživljavamo kao misao i praksu našeg znanja i to je neodvojivo od sadržaja. Govorimo o životima, živim životima i višestrukim životima koji su ukrštali geografije i historiju čineći se prisutnima na bezbroj načina. Djelovanje, postojeći i otporni sistemi ugnjetavanja. Očigledno da je izraz 'moda' koji se koristi na način na koji se koristi samo način da se kaže da je u trenutku, u sadašnjosti” .

Anitta i debata o kolorizmu i kulturi prisvajanje

Anitta u spotu za 'Vai, Malandra'

U avgustu ove godine, Anitta je isplela kosu kako bi snimila video za Vai, Malandra, pogodio jošneobjavljen, u Morro do Vidigal , Rio de Janeiro. Pjevačičin izgled učinio je dijelom medija, a crnački pokret je optužuje za kulturno prisvajanje, jer je, po njihovom mišljenju, bijelka i prisvojila bi vizualni identitet koji se tradicionalno vidi u crnim tijelima. Za neke od njih, postoje teorijske sličnosti između Anittinog slučaja i složenosti samodeklariranja u sistemu kvota.

“Za ljubav Xangôa, Anitta nije bijelka, ona je crna žena, svijetle puti” , ističe Kauê. „Usput, potrebno je naglasiti da kulturna aproprijacija nije ono za što optužuju Anittu. Modna revija s nigerijskom odjećom u kojoj glume modeli koji nisu crnci ili debata o crnačkim kulturnim manifestacijama bez crnaca, ovo je kulturno prisvajanje. Jednostavno rečeno, kulturno prisvajanje je kada su protagonisti isključeni i njihova kultura promovirana od strane trećih strana” , kaže on.

Na vrijeme Vai Malandra , kolumnistica i aktivistica Stephanie Ribeiro napisala je na svom Facebooku da “kada je fokus na afro ona [Anitta] to ponovo potvrđuje crnu stranu, a ponekad se oblikuje u bijele šare, pogodnost koja postoji jer je ona mestizo” . “O tome da Anitta sebe prepoznaje kao crnku ili ne, ovo je rezultat brazilskog rasizma. Koliko nas crnaca prolazi kroz trenutke potpunog odsustva rasne svijesti? Anita,kao što rekoh, ona je svijetloputa crnkinja i u brazilskom kolorizmu ima više koristi od tamnopute crnkinje. Ništa više od eksplicitne perverznosti ove diskriminatorne prakse. Bolje nego da isključujemo ili optužujemo, zašto pjevača ne uključimo u rasprave o rasi?” , pita se Kauê.

Za Ericu, pitanje o pjevačici rasa ne pomera prava značenja rasprave. “Vjerujem da je šteta koju je prouzročilo stratificirano rasno društvo veoma duboka (...) Priče svakoga od njih može i treba da ispriča svaki. Anitta, bila crnka ili ne, ne pomiče pravo značenje ove rasprave, a to je uključivanje i postojanost crnaca u prostorima koji su nam istorijski uskraćeni. Očigledno je da rasizam djeluje u fenotipskom poretku koji mu je koristio u na neki način, moguće je uključiti i to da postoji pitanje da li jeste ili nije. Gotovo svi su mješanci, ali lice onih koji drže ekonomsku moć bijelo je u gigantskoj paleti bjeline. Jedno je sigurno, biti belac u Brazilu ne znači biti belac. Važno je razmišljati o mjestu društvenosti koje nas čini u ovom rasnom poretku. Da bi zauzeli političko mjesto crnog prisustva, bitno je pogledati oko sebe i postati svjestan onoga što je eksplicitno. Rasizam nije lebdeća i statična teorija, to je ideologija koja se prakticirakoji se ažurira u toku pregovora oko kulture, njegov rezultat je prećutkivanje, isključenje i genocid. Pogledajmo kako se naša braća iz Afrike, Haićana i Bolivija kreću u ovom nedavnom dolasku u Brazil. Dobro ćemo poznavati oznake koje su osnova diskriminacije. Stvar je u tome da mi kažemo da smo mi učesnici i osnivači izgradnje humanističkih nauka i stoga imamo pravo na dijelove ove konstrukcije, a pošto su oni od nas oduzeti, mislim pokradeni u ovom istorijskom procesu, reparacija je neophodna, a ja ću i dalje, da je stvarno postojao interes za popravkom, bila bi neophodna svrsishodnija preraspodela, u slučaju kvota udeo veći od 50% slobodnih mesta. Beli ne pokušavaju da uzmi bilo šta od nas crnaca. Već su ga uzeli. Ono o čemu razgovaramo je vraćanje onoga što nam je oduvijek pripadalo i vjerujem da ne bismo imali problema da to podijelimo, kao što smo već radili, sve dok je uzajamnost istinita. Kako nema reciprociteta, ima borbe, biće ispitivanja, biće zabrane. Slučaj UFMG je još jedan klasik prevare bijelih ovratnika koji samo naglašava ono što već dobro znamo, a to je sjećanje na pljačku” , ističe ona.